Previše star da bih sanjao, a previše mlad da bih odustajao od snova,” objasnio je Selimović pojam starenja. Šta se dešava kada pređemo pedesetu godinu?

Izgubljena starost je doba od 50 do oko 70 godina. I zovu ga „izgubljenim“ jer to vrijeme kao da ne postoji u našem životu.

 

Ne postoji iz prostog razloga što se u ovom periodu prvo svim silama trudimo da izgledamo još uvijek mladi, a onda sa strepnjom prepoznajemo sebe kao stare. I kao rezultat toga, jednostavno izbrišemo ogroman komad iz svog života, koji je, u stvari, možda najbolji u našem životu.

Neki ljudi misle da nakon 55 ili 60 godina možete bezbjedno zaboraviti na zadovoljstvo života.

To uopšte nije istina. Tajna je jednostavna.

Ne pokušavajte da živite posle 55 kao da vam je trideset ili četrdeset godina. Umesto toga, morate sebi dozvoliti da se dalje razvijate.

Niko od nas nije živio sa 15 godina kao da mu je pet ili recimo sa 30 kao da mu je petnaest. Sa 15 se ne igramo lutkama i vojnicima, kao sa pet. A sa 30 godina ne slušamo muziku kojoj smo se divili sa 15.

To, naravno, ne znači da dobijamo manje zadovoljstva. To znači da uživamo u drugom.

Mnogo puta sam čuo od različitih ljudi o neobičnom fenomenu. Sa oko 50–55 godina, mnogi imaju osjećaj da se u životu nešto završilo, a da nešto drugo, što je trebalo da počne u tom trenutku, ipak nije počelo. Jednostavno rečeno, u životu se formira neka vrsta prekida, pauze, koja, nažalost, može trajati dugo, veoma dugo, do smrti.

Šta da radimo?

Poslije 50. standardno smo sebi postavili cilj da ne živimo gore nego pre. Zbog toga radimo kao i pre, jurimo kao i pre, i ne uživamo kao i prije…

Da li je čudo što se toliko ljudi oseća kao da im je posle 50. godine život stao? A kako život i može da bude bolji, ako grčevito držimo ono što je bilo pre?!

Pokušajte da postavite sebi drugačiji cilj – da živite bolje nego ranije. Dobijte više zadovoljstva od života. Zabavljajte se, opustite se, izgledajte bolje, voleti jače… Probajte i odmah ćete osjetiti da se smisao života ponovo pojavio.

Sve dok mislimo da se poslije 50 godina naš lični razvoj završava, dok očajnički pokušavamo da se držimo prošlosti, živimo kao i prije, možemo zaboraviti na radost.

Radost i zadovoljstvo života posle 55. nastaje kada se oslobodite prošlosti i dozvolite sebi da nastavite da živite, mijenjate se, razvijate se, postajete drugačiji, dozvoljavajući sebi nove hobije, nove prijatelje, nove stvari…

Čak i u poređenju sa generacijom naših roditelja, dodali smo dodatnih 25 godina aktivnog života! Četvrt vijeka! To treba proslaviti.

(Stil)