Muškatle su omiljeno cvijeće naših baka, majki, pa i nas. Ali pre nego što ih iznesete napolje, prvo uradite ono što one najviše vole

Muškatle su cveijće koje se lako održava, izuzetno lijepo cvjetaju i to do jeseni…

Proljeće je vrijeme kada se muškatle iznose na terase i u dvorišta, kače po balkonima i stavljaju na spoljni sims prozora.

Ali prije nego to uradite prvo provjerite kako se pravilno gaje muškatle:

Najbolje temperature za gajenje muškatli su od 10 do 27 stepeni. Na nižim temperaturama one polako počinju da propadaju, zato provo provjerite da li je jutarnja temperatura veća od 10 stepeni pa ih tek onda iznesite napolje.

Zalivanje muškatli mora da bude redovno, ali umjereno. Neophodno je da biljke imaju dovoljno vlage, da listovi ne bi uvenuli. Previše vlage i pretjerano zalivanje izaziva truljenje korena i zato zemljište treba da bude ravnomjerno vlažno. U kasnim popodnevnim časovima, ako noći nisu hladne mogu da se poprskaju odstajolom vodom.

Početkom proleća muškatle treba orezati i zaliti. Poželjno je presaditi ih.

Prihranjuje se đubrivom za muškatle, ili đubrivom za cvjetnice. Tokom vegetacije prihranu muškatla treba obavljati zalivanjem 1-2 puta nedeljno rastvorom za muškatle. Muškatle se, kao ni ostale biljke čiji listovi imaju dlačice, ne smiju prihranjivati prskanjem preko listova.

Kako presaditi i razmnožiti muškatle?

Muškatle se razmnožavaju sjemenom ili uzimanjem reznica zdravih, sočnih biljaka, a optimalno vrijeme za to je ljeto. Reznice na ožiljavanje treba staviti u topao, peščani, umjereno vlažan kompost. Razmnožavanje sjemenom zahteva da sjeme bude svježe, jer brzo gubi klijavost. Muškatle zimi treba držati u sobi na prozoru, jer joj takva temperatura pogoduje.

Tople i potpuno mračne prostorije nisu pogodne za prezimljavanje muškatli jer mogu dovesti do prevremenog kretanja muškatli, stvaranje tankih bledih izdanaka i iscrpljivanje biljke. Tokom zime stalno treba uklanjati osušene listove.

Kako se liječe muškatle?

Najčešća bolest muškatle je bakterijska pegavost lista (Xsanthomonas pelargonii). Na naličju starijeg lišća pojavljuju se uljaste providne tačkice, koje zatim prerastaju u okrugle pjege sa crvenkastim ili sivim središnim dijelom i žutozelenom perifernom zonom. Pege zatim postaju vidljive i sa lica lišća. Često se više pjega međusobna spaja, stvarajući veća oboljela mesta (fleke), koja su često oivičena nervima. Jače napadnuti listovi se suše.

Oboljele listove treba odstraniti i spaliti. Jače napadnute biljke počupati i uništiti. Kod zalivanja ne kvasiti listove. Temperaturu i relativnu vlažnost vazduha snižavati češćim provjetravanjem. Preventivno tretirati fungicidima na bazi bakra. Reznice uzimati samo od potpuno zdravih biljaka, odnosno od takvih koje najmanje posljednjih šest mjeseci nisu pokazivale nikakve znakove bolesti.