Dr Ranko Rajović, doktor interne medicine, UNICEF-ov saradnik na projektu ranog podsticanja intelektualnog razvoja djece, osnivač Mense Srbije i Odseka za darovite Nikola Tesla Centra, jedan je od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o vaspitanju i obrazovanju djece. Samo u jednoj rečenici je vrlo jednostavno objasnio kako se kod tinejdžera i mališana smanjuje i gubi empatija.

Ističe da je mozak kod djece danas drugačiji, jer ga je okruženje izmijenilo. Nekada su mališani tokom dana dobijali svega dvije, tri informacije koje su obrađivali. Sa druge strane, u vrijeme interneta, koji je donio veliki protok podataka, suočavaju se sa ogromnim brojem informacija, što upravo stvara problem.

-Ono što stiže do mozga, utiče na to i kako funkcioniše. Dječiji mozak drugačije funkcioniše. A oni danas u toku dana dobijaju mnogo informacija koje moraju da obrade. Dubina obrade još uvijek kod njih nema, a na agresivni sadržaj mozak reaguje. Kako? Počinje da se brani tako što se smanjuje osjećaj – empatiju – objasnio je profesor Rajović u emisiji na RTS-u.

Smatra da internet smanjuje kognitivne sposobnosti kod djece.

Roditelji ne znaju šta djeca rade na internetu, koji smanjuje njihove kognitivne sposobnosti. Odgovornost je ključna. Kada bi svako postupao odgovorno, problema ne bi bilo. Moramo se zapitati koje vrijednosti uče roditelji i okruženje dijete.

Upozorava da prezaštićivanje onemogućava da se dijete normalno razvija.

– Sljedeći momenat je prezaštićivanje od malih nogu, koje spriječava da se razvijaju na normalan način, da stiču kontrolu, samopouzdanje. Mame i tate sve rade umjesto njih. Roditelji, okruženje i vaspitači moraju da postave jasne granice šta smije, a šta ne.

Igrice su velika prijetnja

Računari nisu loša stvar i treba da budemo u toku sa razvojem tehnologije, ali je problem kada ona doslovno postanu zamjena za sve, prema riječima ovog velikog stručnjaka.

– Naša djeca odrastaju uvirtualnom svijetu. Prije nekoliko godina stvarno sam bio u šoku kada sam vidio da na video igrama piše 4, 5, 6, 7. Mislio sam da je to oznaka za uzrast djeteta. Onda su mi rekli da je to oznaka za nivo nasilja u igri, koliko ima krvi, jesu li odsječene ruke, noge, glave – rekao je profesor.

I dodajte da ga jako puno roditelja pita za pomoć, jer ne znaju kako da odvoje dijete od igrica.

Igranje igara stvara zavisnost jer mozak luči prevelike količine endorfina što izaziva prevelike količine sreće. A šta će dijete, koje ne zna da riješi dosadu, raditi za 5 ili 10 godina? Biće frustrirana osoba sa pragom tolerancije – nula. To dijete mora sve da dobije odmah i sad, neće moći da čeka. To su nove generacije djece koja nama stižu – zaključuje doktor.